|
 Plastika je umjetan materijal koji se ne može naći u prirodi. Stvara se kemijskim procesom polimerizacije. Polimerizacija je kemijska reakcija kojom se molekule nekog jednostavnog spoja (monomera) međusobno spajaju tako da nastane spoj (polimer) istog postotnog sastava, ali veće molekulske težine. Plastika se danas uglavnom proizvodi od sirove nafte i zemnog plina.
Ranije se za to koristio ugljen. Sirova nafta crpi se i prevozi do rafinerija kako bi se rafinirala i preradila u naftu, propan i butan. Prirodni plin zajedno s etanom također daje propan, iz kojeg se dobivaju kemijski poluproizvodi kao što su etilen, propilen, benzen i praksilen. To su glavni izvori za izradu različitih tipova plastike, koja može biti naknadno promijenjena dodavanjem aditiva i sredstava za punjenje. Osnovni plastični polimeri mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
1. PET (Polyethylene terephthalate):
boce za bezalkoholne napitke, tekućine za ispiranje usta, maslac od kikirikija i začine;
2. HDPE (High density polyethylene):
boce za mlijeko, sokove, vodu, deterdžente, motorna ulja; plastične vrećice;
3. PVC (Polyvinyl chloride):
podlošci za pakiranje hrane, pakiranja za sendviče, boce za šampone;
4. LDPE (low density polyethylene):
vrećice za zamrzavanje hrane, vrećice za kruh, tube;
5. PP (Polypropylene):
boce za ketchup, dječje voćne sokove, lijekove, čaše za jogurt, posudice za margarin;
6. PS (Polystyrene):
pribor za jelo, šalice za aparate za kavu, posudice za fast-food, kutije za video-kazete i
CD-e;
7. Ostali (polyester, polycarborate, polyurethene):
koriste se u ograničenim količinama i za posebne potrebe.
Iz navedene liste vidljivo je da je plastika vjerojatno najmnogostraniji materijal koji se koristi za ambalažiranje. Razlog tome je njezina kemijska osnova koja može biti prilagođena zadovoljavanju širokog spektra ambalažnih zahtjeva.
Plastika je lagana, izdržljiva, otporna na rasprskavanje i vlagu. I PET i PVC, uz ostale, posjeduju korisne karakteristike nepropusnosti za većinu plinova. Plastika korištena za ambalažu može biti prozirna ili mutna, jarko obojena, reljefna ili glatka. Zbog toga plastika predstavlja dobar medij za marketing. Njezina se površina može obojiti, mogu se nanositi naljepnice i dekoracije te tako prezentirati proizvod na najbolji mogući način. U usporedbi s nekim drugim materijalima, kao što su čelik, aluminij ili staklo najveći je nedostatak propusnost za plinove, što ograničava dužinu "života na policama" proizvoda upakiranih u plastičnu ambalažu. Njihova kompatibilnost s proizvodom koji sadrže također mora biti dobro procijenjena. S obzirom na opći trend smanjivanja zahtjeva za dugotrajnošću na policama, to se ograničenje ne smatra ozbiljnim. Najčešće korišten polimer u ambalažiranju je PET. Razlozi su višestruki, a svi se nalaze u njegovim svojstvima (www.ambalaza.hr).
|
